Oženio sam udovicu koja ima sina. Moj posao je takav da radim kod kuće tako da klinca ja čuvam kada je ona u smjeni. Danas sam nam pripremao ručak i samo sekunda neopreznosti i on je jadan stavio rukicu na vrelu ringlu. Namazao sam mu opekotinu, sve kako treba, a on je plakao toliko da se na trenutak gušio.
Nakon nkog vremena je u plaču i zaspao, a onda sam ja sjeo do njega i plako kao nikad, tako mi ga je žao, siroče, njegove suze su me boljele mnogo. Osjećam da sam kriv i mnogo mi je krivo.
Nema komentara:
Objavi komentar