U Prozor je došao svećenik iz Splita. Zagledao je gradsku džamiju i zamolio da se u njoj pomoli. Imam ga je uveo.
U islamskoj tradiciji sačuvano je lijepo i poučno predanje koje kaže da je Uzvišeni Bog poslao meleka Džebraila/anđela Gabrijela sa zadatkom da uništi jedno naselje koje se potpuno izopačilo i ogrezlo u nemoralu i svakojakom grijehu. Melek se vratio Gospodaru i rekao da među tim ljudima ima jedan pobožan čovjek.
Gospodar mu dade začuđujuću naredbu: „Kreni od njega!“. Začuđeni melek je tražio objašnjenje pa mu je rečeno: „Lice tog čovjeka se nijednom nije namrštilo zbog grijeha koji su činjeni!“.
Da se razumijemo, nije mi namjera držati vjerske govore. Daleko od toga. Namjera mi je da pokušam ukazati na pojedince koji u sveopštem sivilu oko nas, svijetu daju jedan ljepši i puno vedriji ton. Možda nam se ponekad učini da ih nema. Možda se i sami ponekad stope sa ambijentom. A, možda smo i mi sami ponekad pretjerano preokupirani negativnom energijom pa ih nismo u stanju razaznati ili jasnije vidjeti.
A ima ih, zasigurno ih ima.
Hoću da se molim sa svojom braćom
Prije nego li spomenem prizor zbog koga i pišem ovaj tekst, a kome sam svjedočio prije neki dan, ne mogu a da ne izdvojim dva ranija momenta kojima sam također lično svjedočio.
Nedavno sam prisustvovao svečanom otvorenju jedne stare džamije koja je, nakon devastiranja, ponovo obnovljena i vraćena u funkciju. Takve svečanosti, po nepisanom pravilu, privuku veliki broj ljudi. Tako je bilo i ovaj put. Nakon završenog službenog dijela programa uslijedio je zajednički namaz/molitva u novoobnovljenoj džamiji. Mnogi nisu uspjeli ni ući unutra zbog velike gužve. I dok se pristupalo namazu, pažnju mi je privukao lokalni svećenik koji je zajedno sa vjernicima muslimanima ušao u džamiju.
Rekao mi je da će se i on, dok mi budemo obavljali namaz, na svoj način moliti Bogu za dobrobit svih ljudi. Bio sam oduševljen. Istina, isti taj svećenik je to radio i ranije pa smo uz Ramazan, nakon iftara/jela kojim se završava post, znali zajednički boraviti u džamiji uz njegovu opasku „Hoću i ja da se pomolim Bogu sa svojom braćom!“. Ipak, uvijek me nanovo uspije iznenaditi.
Nema komentara:
Objavi komentar